|
III.
utorak, 27.07.2010.
Katkad pitam sebe zašto nas je Bog odlučio stvoriti tako krhkima, zašto nam nije dao lavlje samopouzdanje, zašto nam nije dao moć da izbacimo bijes iz sebe, zašto nam ne dopušta da ne polomimo ono što ovdje ne spada, da bijesno polomimo sve pred sobom što ne valja. Zašto nas je stvorio da unatoč buntu, unatoč iskazivanja pravog lica javnosti, unatoč širom otvorenosti mi smo iza zastora tako povredljivi, tako ranjivi - i više od ičeg usamljeni. Molit ću Boga za otpornost. Mi nemamo prijatelja jer ne poznajemo osobe na našoj razini, ostali nas ne mogu shvatiti. Iako smo mnogo više od same djece, katkad sumnjam u sebe, svoju moć i sposobnost. Katkad mislim da sam samo Božji (vlastiti) predmet ismijavanja. No Bog je iznad toga. Pitam se jesam li i ja. Sjećam se još svojih putovanja svemirom, tisuća zvijezda oko mene, sjećam se mog prvog ulaska u atmosferu, uranjanja u zemaljsku vodu. Sjećam se velike Božje svjetlosti, sjećam se mojih prijatelja anđela i pitam se gdje su, jesmo li na istom putovanju. Sjećam se onih predaka moje obitelji koje u ovom životu nisam upoznala. Ja se svih njih sjećam. Sjećam se Isusova zagrljaja. Sjećam se svog prvog šuma trave. Prvog ili posljednjeg; katkad razmišljam. Pitam se zašto nas zovu kristalnima, ta kristalni su svi drugi - kako li se samo njihova bića savršeno kristale, njihova ljudska podrijetla i njihove oči. Svi mi možemo biti samo jedno - kristali ili tek kamenje, ovisi tko će gledati.
Hvala, ovo je bio dijelić mene posvećen kristalnoj djeci.
| 17:57 |
Komentari (4) |
On/Off |
Print |
# |
II.
petak, 16.07.2010.
Da bi mi itko od ljudi rekao da postoji trenutak ili doživljaj ljepši, dublji ili svetiji od onog danas, ne znam bih li mu bila kadra vjerovati. Katkad bi me znale istinski radovati i na daljnje djelovanje poticati tek sitnice poput slatkog grejpovog soka ili tek ugodni večernji razgovor proveden s prijateljima iza naše škole.. No dan pun nadogradnji i dirljivih spoznaja bratstva, te prisjećanja na našu povezanost s prirodom, na oduzetu slobodu i na one od kojih smo potekli za mene je iskustvo koje sam nesposobna opisati, iskustvo gdje sa svima prisutnima jednostavno dijeliš samo ljubav, hvataš za ruke svoju veliku obitelj i plešeš s licima koja su sva najednom tako poznata, tako sestrinjska i majčinska, tako uzvišena i tako jedna, tako od istog Oca potekla, tako smijehom, u oči gledanjima i plesom u jedno srasla. Mala djeca pljeskala su ručicama na tu nenadmašno divnu, čileansku, indijansku glazbu i plesala svoje tako slobodne, nestašne plesove! Jedni drugima suze smo osmjesima na lice tjerali, radostili se i sve to zbog njih - naše indijanske braće koja nisu zaboravila odakle i od koga potjeću, koja nisu zaboravila svoj cilj, kojima nitko njihov poriv, želju i ljubav nije mogao potisnuti. Ne znam je li trajalo jedan dan, sat, tek pola sata ili minutu, ali u trenutku mojeg razabiranja i pažnje - svi su ljudi bili braća i ta slika savršenog trenutka u meni će ostati za cijeli život.
| 13:45 |
Komentari (5) |
On/Off |
Print |
# |
I.
ponedjeljak, 28.06.2010.
Najljepši su bili biseri koje s istoka donio si mi na jug te zrake sunca koje pratile bi svaki tvoj nadolazeći pokret. U šumećim valovima kriju se šaptajuće školjke. Pijesak ih zakapa. Nebo i zemlja bili su boje naračastiih i ružičastih dragulja, a mjesec i voda u blizini bili su biserje. Moja kruna se sjalila. Gledala sam u tvoje neprocjenjivo blago, u tri oka koja posjeduješ. Nije ono treće koje je izmamilo moje usne. Sve se stapalo, stapale su se boje, pijesak, voda i sunce. Stapali smo se s njima, a tvoje smeđe oči samo su potkrijepile da se dokraja zajedno stope i naša tijela. Živimo pod palminim lišćem i najradije se kitimo paunovim perima i draguljima koje donosiš s jedrenjaka. Meni se taj život s tobom sviđa. Sviđa mi se tvoja priroda, samo ona pobuđuje sva moja istinska čula, čula koja se odazivaju prirodi. Ja sam rekla da ljubav moramo spoznati da bi je mogli dati. Ti kažeš da moramo dati da bi mogli spoznati. Ti si u pravu, ti si moj učitelj suštine. Biserja bez tebe nebi bilo, jer ti naučio si me prepoznati znamenje, vidjeti biser i otkriti dragulj. Danas nam se pijesak zavlači pod prste. Sutra ćeš me naučiti da te volim na drugačiji način.
| 16:53 |
Komentari (13) |
On/Off |
Print |
# |
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ti s vatrenim mačem što me hrabrošću hranš i što vrhovni nad vrhovnima ti u ratove sa mnom hodiš, trebaš mi sa sirovim sabljama i blaženim imenom tvojim, Uriele.
credits
murderscene - x
|
